Kao što je poznato, šišmiši u prirodi žive u špiljama i dupljama starih stabala, ali su se neke vrste prilagodile i na život u blizini ljudi - na tavanima, starim zvonicima i kućama. Zbog gradnje cesta, tunela, krčenja šuma i uklanjanja starih stabala uništavaju se staništa na kojima borave  ili se hrane. Učenici su spoznali da uvriježeno vjerovanje o zapletanju šišmiša u kosu nije znanstveno utemeljena činjenica. Naime,vrlo precizno snalaženje i u potpunom mraku šišmišima omogućuje eholokacija - način orijentacije u prostoru s pomoću zvuka. Zimi, kad su temperature niske i nema kukaca za ishranu, kolonije šišmiša mogu se naći u špiljama u stanju hibernacije, zimskog sna. Tijekom hibernacije, koja počinje u listopadu i traje do potkraj ožujka, sve su životne funkcije, u svrhu štednje energije, svedene na minimum. Šišmiši oprašuju biljke koje cvatu noću i kontroliraju brojnost aktivnih kukaca pa ih se naziva indikatorima zdravlja okoliša.